Upravljanje otpadom

Naš cilj je da se maksimalno smanji količina industrijskog otpada i da se u što većoj meri ponovo upotrebi.

Svesni smo da se upravljanje otpadom mora organizovati tako da lokalna zajednica i životna sredina budu zaštićeni i bezbedni. Zato bismo primenjivali niz mera, u skladu sa standardima Republike Srbije i Evropske Unije.

Najčešća pitanja

  • Koje vrste otpada bi projekat „Jadar“ stvarao?

    Projekat bi generisao dve vrste otpada: rudarski otpad iz podzemnog rudnika i industrijski otpad koji nastaje preradom jadarita u finalne proizvode: litijum karbonat, natrijum sulfat i borate.

  • U kom obliku bi se nalazio industrijski otpad?

    Otpad koji nastaje preradom rude bi bio suvi otpad, za razliku od „tečnog” otpada, koji je najčešći za ovu vrstu rudnika, i koji se deponuje na jalovištima. Suvi otpad nastaje filtriranjem otpada pod pritiskom, a zatim delimičnim sušenjem u rotacionoj peći, zahvaljujući čemu se vlaga smanjuje na optimalan nivo za bezbedan transport, sabijanje na deponiji i postizanje geotehničke stabilnosti. Zahvaljujući tome što je većina vlage uklonjena, suvi otpad se može razastirati u slojevima i sabijati, kako bi se formirala stabilna stuktura.

    Zahvaljujući otpadu u suvoj formi, njegovim sabijanjem se smanjuje potrebna zapremina deponije, smanjuje se vodopropustljivost, stvaranje prašine, i omogućuje se progresivno zatvaranje lokacije deponije.

  • Gde bi se nalazilo odlagalište za otpad?

    „Jadar“ bi generisao dve vrste otpada: rudarski otpad iz podzemnog rudnika i industrijski otpad koji bi nastajao preradom jadarita u finalne proizvode. Rudarski otpad bi bio odlagan na privremenom odlagalištu u okviru zone rudnika, dok je deponovanje industrijskog otpada predviđeno u dolini Štavice, u skladu sa propisima Republike Srbije. Deponija u dolini Štavice je rešenje koje odgovara čitavom životnom veku rudnika i odabrana je nakon više od pet godina studija kojima je utvrđeno da upravo ta lokacija ima najmanje potencijalnog uticaja na okolne zajednice i životnu sredinu.

  • Kako ćete obezbediti da deponija bude bezbedna po životnu sredinu?

    Deponija industrijskog otpada bi imala višeslojne zaštitne obloge koje sadrže glinu i sintetičke slojeve ukupne debljine 5 metara, kako bi se sprečilo curenje ispod deponije, što je u skladu sa zakonima Republike Srbije. Zaštitna mera bio bi i sistem za sakupljanje procednih voda i njihovo prečišćavanje i reciklažu. Takođe, oko deponije bi bili kanali za preusmeravanje slivne vode, kako bismo smanjili kontakt sa čistom kišnicom. Deponija bi bila projektovana tako da izdrži zemljotrese u skladu sa standardim Republike Srbije i međunarodnim standardima. Teren na kome bi se nalazila deponija industrijskog otpada nije na plavnom području. S obzirom na to da ostatak od prerade rude ima potencijal da generiše prašinu, koristili bismo tehnike suzbijanja prašine na licu mesta, kao i postepeno zatvaranje i rekultivaciju deponije. Putem stanica za praćenje prašine oko područja deponije pratili bismo nivoe prašine u realnom vremenu. Naš tim bi blisko sarađivao sa lokalnom stanicom za praćenje vremena kako bi predvideo i pripremio se za promene vremenskih uslova.

  • Da li se suvi otpad može razložiti u dodiru sa padavinama?

    Deponija industrijskog otpada je planirana u dolini Štavice, koja nije oblast bogata podzemnim vodama, niti je u plavnom području. Planirano je da se padavine preusmeravaju sa deponije i sakupljaju za dalju preradu. Otpad bi bio sabijen do visokog stepena nepropusnosti, skoro je vodo- nepropustan, tako da je malo verovatno da padavine mogu uticati na razlaganje suvog otpada.